Alice in Chains je grunge grupa iz Seattlea. Osnovana je kasnih 80-ih. Nakon kraće stanke zbog smrti njihova frotmena Layneja Staleyja 2002., odlučili su se ponovo okupiti i započeti s turnejom u srpnju 2006.
'87. Layne Staley upoznao je gitaristu i tekstopisca Jerryja Cantrella na jednoj zabavi. Nakon određenog vremena, Cantrell je pozvao Staleya da se pridruži njegovom bendu Diamond Lie. Bend je ubrzo dobio i trećeg člana, Cantrellova prijatelja i basistu, Mikea Starra. Ubrzo su dobili i bubnjara, Seana Kinneyja koji je hodao sa Starrovom sestrom i tako upotpunili bend.
Novi je bend počeo svirati svoje originalne pjesme po seattleskim klubovima ubrzo se prozvavši imenom Alice In Chains po imenu jednog od prijašnjih Staleyjevih bendova. Izvorno ime bilo mu je Alice N' Chainz, no odbacili su glam look i zamijenili ga za seattleski grunge . Bend je potpisao ugovor s Columbia Recordsom '89. Nakon snimanja serije demo snimaka, konačno objavljuju svoj prvi EP We Die Young (srpanj '90.). Istoimeni singl postao je hit na lokalnom metal radiju i pripremio je put objavljivanju prvog LP-a Facelift kasnije te iste godine. Album je izbacio neočekivani hit Man In The Box koji je ubrzo postao zarazan. Facelift je dostigao zlatnu nakladu do kraja godine.
Bend je objavio i neočekivani LP akustičnih skladbi pod imenom Sap na kojem su gostovali Ann Wilson iz Hearta, Mark Arm iz Mudhoneya i Chris Conell iz Soundgardena. Grupa je postigla veću popularnost '92. kada se jedna od njihovih pjesama, Would?, našla na soundtracku za film Singles redatelja Camerona Crowa.
Album Dirt pušten '92. predstavlja njihov teški, gitaristički, distorzijski, snažan zvuk. Uspio je i među kritičarima i fanovima. Postigao je velik komercijalni uspjeh i dosegnuo platinastu nakladu do kraja godine. Bio je to njihov dosad najuspješniji album. No, mračni tekstovi pjesama koji su pjevali o izolaciji i ovisnosti dali su povoda za brojna nagađanja o Staleyjevoj ovisnosti o heroinu.
Ubrzo, na turneji kojom su promovirali Dirt, Mike Starr napustio je bend da bi se pridružio hard rock bendu Sun Red Sun. Dečki su ga zamijenili bivšim basistom Ozzyja Osbournea, Mikeom Inezom. Bend se još jednom sastao u studiju '93. snimajući dvije nove pjesme What The Hell Have I? i A Little Bitter za soundtrack Schwarzeneggerova filma Last Action Hero.
Tijekom ljeta '93. Alice In Chains pridružili su se bendovima Primus, Tool, Rage Against The Machine i Babe In Toyland na festivalu alternativne glazbe Lollapalooza gdje je bend dočekan s oduševljenjem i pohvalama. To će im biti zadnja turneja sve do '96.
U siječnju '94. bend je iznenadio fanove i kritičare albumom Jar Of Flies koji je predstavljao sve što oni nisu bili. Akustični aranžmani pjesama bili su potpisani Cantrellovim gitarističkim nastupima i Staleyjevim pjevanjem. Album je zasjeo na prvo mjesto ljestvice prodanih albuma i bio je prvi EP koji je ikad postigao toliki uspjeh. Razvijajući se od alternative do, kasnije, tradicionalnih balada vidio se utjecaj Cantrellovih glazbenih korijena. Iako su sve pjesme napisane i snimljene u samo jednom tjednu, neki kritičari prozvali su Jar Of Flies mini-remek djelom.
Bend je i dalje djelovao unatoč sve većim glasinama o Staleyjevoj ovisnosti. On je sam čak ostvario nekoliko suradnji na projektima s Gacyjem Bunchom iz Mad Seasona, gitaristom Mikeom McCreadyjem iz Pearl Jama i bubnjarom Barrettom Martinom iz Screaming Treesa.
U studenom '95. Alice In Chains najavili su svoj povratnički istoimeni album (Alice In Chains). Na coveru albuma bio je tronogi pas koji je simbolički označavao njihov treći album. Zvuk novog albuma bio je povratnički, srodniji zvuku Dirta i Facelifta nego akustičnom Jar Of Flies. Neki su fanovi bili oduševljeni povratkom na pravi put, a neki su smatrali da je to korak unazad u njihovj karijeri. Album je dospio na prvo mjesto, no grupa ga nije podržala turnejom zbog pritiska javnosti na Staleyjevu ovisnost o heroinu.
Bend se pojavio opet '96. spremajući se za svoj prvi koncert u zednje tri godine na MTV Unplugged showu. Staley je bio vidljivo narušenog zdravlja i pod utjecajem heroina, no to ih nije spriječilo da izvedu sjajnu svirku, uključujući i odličnu izvedbu pjesme Down In A Hole. Grupa je preradila svoji tvrđi materijal i izvela ga kao akustični. Posebno tom prigodom, u bendu je svirao i gitarist Scott Olsen iz Hearta da upotpuni zvučne efekte akustičnog sviranja. Tu su Alice In Chains predstavili i svoju novu pjesmu The Killer Is Me. Album s MTV Unpluggeda pušten je u prodaju kasnije te iste godine i popeo se na treće mjesto ljestvice.
Nakon Unpluggeda, bend je otvorio još četiri koncerta na turneji u čast okupljanja grupe Kiss. Njihov nastup 3. srpnja u Kansas Cityju pamti se kao zadnji koncert sa Staleyjem kao pjevač Alice In Chainsa.
Cantrell je želi održati bend na okupu, ali je već postalo jasno da Staleyjevo zdravlje ne dopušta njegov daljnji rad. Zato je započeo raditi na svom prvom solo albumu kojeg je i objavio '98. Album se zvao Boggy Depot i u njegovoj su realizaciji sudjelovali Mike Inez, Sean Kinney i poducent Toby Wright. Mnogi su fanovi album proglasili izgubljenim albumom benda-jedina razlika bila je u tome što nije bilo Staleyjeva glasa jer on nije sudjelovao.
'98. Staley je okupio bend (posljednji put) da snime još dvije nove pjesme Get Born Again i Died (zadnje pjesme na kojima je pjevao). Te su pjesme puštene u prodaju unutar box seta Music Bank koji je sadržavao 48 pjesama, uključujući raritete, strare demo snimke, dvije nove pjesme i još neke dodatke. Bend je objavio i Nothing Safe: Best Of The Box.
Live album Live i Greatest Hits kompilacija od 10 pjesama zaokružili su službena izdanja benda. Kasnije, 2004. Sony je najavio puštanje treće best-of kompilacije The Essential Alice In Chains-dvostruki album od 29 pjesama. Njegovo konačno puštanje u prodaju najavljeno je tek nedavno za srpanj 2006.
Iako se bend nije nikad službeno raspustio, Staley je pao duboko u depresiju nakon smrti svoje djevojke '96. godine. Postao je povučen i nikad nije izlazio dalje od Seattlea. Mogućnost ponovnog okupljanja svih članova benda otpala je 20. travnja 2002. kada je Staley pronađen mrtav u svom stanu. Predozirao se heroinom i kokainom. Mrtvozornik je točnim danom smrti proglasio 5. travnja koji se (slučajno?????) poklapa sa smrću Kurta Cobaina osam godina ranije.
Jerry Cantrell potresen smrću prijatelja, svoj drugi album posvećuje upravo njemu. Album naziva Degradation Trip objavljen je dva mjeseca nakon Staleyjeve smrti kao jedan disc koji je ubrzo poslije prerađen u dvostruki.
2005. Inez, Kinney i Cantrell okupili su se u Seattleu za dobrotvorni koncert posvećen žrtvama tsunamija koji je pogodio jug Azije. Bend je predvodio novi vokalist, Pat Lachman iz Damageplana. Gosti iznenađenja bili su Wesley Scantlin iz Puddle Of Mudda, Maynard James Keenan iz Toola i Ann Wilson iz Hearta.